Blog
srijeda, srpanj 20, 2016
i odjednom osjetih poriv za pisanjem. kupiti  ću bilježnicu

možda ružičastu,možda zelenu.a i crna dolazi u obzir.svejedno je koje je boje.i moje misli su raznih boja.

stvarno.nekada davno....nekada davno.

 

živjela u jednoj zemlji zlatkosa,ne tako duge kose.kratke čak.

da mi je lakše održavati frizuru,da me ne prlji po vratu...

jedan djevojčica,koja je čak sakrivala naušnice kada bi joj se neko obratio ..: izvoli dečko.

šrtkljava,malena,sramežljiva.

i koja je izrasla u djevojčicu,neuglednu..sramežljivu,svakome na usluzi...te donesi ovoj komšinici nešti iz dućana,pa donesi drugoj,pa pošalji je po ovo,ono...

i odrasloj djevojci...još uvijek sramežljivoj...poslušnoj ,i previše.

i odrasloj mladoj  ženi...poslušnoj...svima na dodvori..svekrvi,mužu,šogoru,selu....

i konačno  se probudi jedno jutro,i još jedno i još jedno..kao baka..

i odluči sve ono prije potrpati u koš,zatvoriti u tamnu vreću i odnijeti na smetlište...zapaliti..

i....otvoriti novu stranicu...

sjedokosa...je pustila kosu.nasmješena se ljulja na ljuljački,pjeva..uživa

a selo u čudu...obitelj u čudu..svi u čudu ,pa i ona sama u čudu kako nikad nije kasno,probuditi se iz sna..doduše bez poljupca princa,koji ju je jednom davno poljubio..no umjesto buđenja ,zaspala je.

a probudila ju je..ljubav...prema sebi.

budimir @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 23, 2015
a druga na pomolu..i opet ispočetka

 

budimir @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 14, 2015
eto,dobih i ja konačno povrat poreza.i sad si nešto mislim

da li da podignem lovu i kupim poklone svima?

da li da štedim za namještaj..kuhinja,kauči,fotelje i dobar krevet

da li da kupim šporet na drva,jer mi ovom prošao rok

a treba mi i auto!!!!!!ovaj moj prošao 333.000 kilometri

ili

 da zalijem to sve jednom dobrom žesticom.( sa društvom naravno).i ostavim sve kak je

 

e,a nemam baš toliko za sve ono naprijed..pa ostaje zadnje.

i tako..pa nije ni to loše,zar ne!!!

budimir @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 26, 2015
su jedine koje su stalne.sve ostalo nije.

uglavnom,jutros ustadoh u pola 5.na 2.programu pjeva parni valjak.navijem na glasno,skuham kavu.i dođe mi da plešem...i plešem..u čudu me gleda čak i mačka koju sam uspjela razbuditi.što joj je,vjerovatno misli.

nisam ništa posebno sanjala,čak je i mjesec pun.

imam svo vrijeme ovog svijeta.mogu raditi što želim   ..pa čak i otiči na posao,što me zabavlja,baš mi je dobro.

nakon dugo vremena osjećam slobodu.pokušavam raditi što volim...kao naprijmer farbati ogradu,uređivati kamenim oblucima dio oko cvjetnjaka i kokošnjca,premještati ruže..grmove,stabla.

cedar raste,javor isto...vrt posađen...sve mi nekako utaman.

vrijeme mi je saveznik.

zar to nije odlično.

budimir @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
vidi
eXTReMe Tracker
 
Index.hr
Nema zapisa.