Blog
petak, kolovoz 11, 2017
eto,napunih i ja godine.vrijeme je za razmišljati o mirovini.Možda slijedeće godine.

možda za 4 godine.sve zavisi.

ne da mi se više putovati.ne da mi se raditi.

slijedeća etapa: putovanja.

budimir @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 7, 2016
jednog dana...(nije bajka) moj zakoniti i ja odlučismo prisustvovati druženju sa nepoznatim ljudima,predavanjima iz oblasti koje zanimaju uglavnom žene,pa je moj zakoniti bio jedan od par muških.kočepernih među nama ženama.nas 30-tak...njih 4-5.

prolazila predavanja,ručak,piće,i došlo vrijeme ići spavati,rezervirali smo smještaj u hotelu gdje su se događanja i odvijala...i otišli smo u sobu.legli...kad..trešti glazba...lupaju se flaše,pjeva se..

znaš šta ženo....ajmo mi kući...ono pola 1 poslije ponoći.

siđemo mi dolje sa torbama...kad osoblje...uglavnom žene..i dva muška...pijano..da ne može biti pijanije.jedva je recepcionerka shvatila da trebamo svoje osobne..drveni ,da ne mogu biti drveniji.gledaju tupo...plešu,nalijevaju se i dalje.

znam samo da smo otišli ne osvrčući se..i naravno nismo platili .

nismo im zamjerili,samo nam je žao jer smo planirali ostati i drugi dan...i uživati u prirodi.

budimir @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 20, 2016
i odjednom osjetih poriv za pisanjem. kupiti  ću bilježnicu

možda ružičastu,možda zelenu.a i crna dolazi u obzir.svejedno je koje je boje.i moje misli su raznih boja.

stvarno.nekada davno....nekada davno.

 

živjela u jednoj zemlji zlatkosa,ne tako duge kose.kratke čak.

da mi je lakše održavati frizuru,da me ne prlji po vratu...

jedan djevojčica,koja je čak sakrivala naušnice kada bi joj se neko obratio ..: izvoli dečko.

šrtkljava,malena,sramežljiva.

i koja je izrasla u djevojčicu,neuglednu..sramežljivu,svakome na usluzi...te donesi ovoj komšinici nešti iz dućana,pa donesi drugoj,pa pošalji je po ovo,ono...

i odrasloj djevojci...još uvijek sramežljivoj...poslušnoj ,i previše.

i odrasloj mladoj  ženi...poslušnoj...svima na dodvori..svekrvi,mužu,šogoru,selu....

i konačno  se probudi jedno jutro,i još jedno i još jedno..kao baka..

i odluči sve ono prije potrpati u koš,zatvoriti u tamnu vreću i odnijeti na smetlište...zapaliti..

i....otvoriti novu stranicu...

sjedokosa...je pustila kosu.nasmješena se ljulja na ljuljački,pjeva..uživa

a selo u čudu...obitelj u čudu..svi u čudu ,pa i ona sama u čudu kako nikad nije kasno,probuditi se iz sna..doduše bez poljupca princa,koji ju je jednom davno poljubio..no umjesto buđenja ,zaspala je.

a probudila ju je..ljubav...prema sebi.

budimir @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 23, 2015
a druga na pomolu..i opet ispočetka

 

budimir @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
vidi
eXTReMe Tracker
 
Index.hr
Nema zapisa.